Obveza ručnog unosa u tahograf simbola zemlje u koju vozač ulazi nakon prelaska granice države članice primjenjuje se od 20. kolovoza 2020. za vozače koji voze vozila opremljena analognim tahografom u skladu s člankom 34. stavkom 6. točkom (f) Uredbom (EU) br. 165/2014, a od 2. veljače 2022. za vozače koji voze vozila opremljena digitalnim tahografom, uključujući prvu verziju pametnog tahografa, u skladu s člankom 34. stavkom 7. drugim podstavkom te Uredbe.
Glavni cilj ovih odredbi je olakšati provedbu odredbi o kabotaži i o upućivanju vozača, iako se primjenjuje na sva vozila obuhvaćena Uredbom (EU) br. 165/2014, bez obzira na vrstu provedene operacije.
Ovaj zahtjev je prijelazna mjera prije nego što nova verzija pametnog tahografa može automatski bilježiti prelaske granice.
Sva vozila koja su prvi put registrirana od 21. kolovoza 2023. moraju biti opremljena takvim tahografom.
Vozila koja su trenutno opremljena analognim ili digitalnim ne-pametnim tahografom morat će se naknadno opremiti ovim novim tahografom najkasnije do 31. prosinca 2024, dok će vozila koja su trenutno opremljena pametnim tahografom imati rok najkasnije do 18. kolovoza 2025. nadograditi.
Konačno, sva laka gospodarska vozila čija je najveća dopuštena masa između 2,5 i 3,5 tona i koja se bave međunarodnim prijevozom ili kabotažom morat će biti opremljena ovim tahografom od 1. srpnja 2026., u skladu s člankom 2.(aa) Uredbe ( EZ) br. 561/2006.
Kako vozači mogu ispuniti obvezu ručnog unosa graničnih prijelaza u tahograf?
Uredbom (EU) br. 165/2014 propisano je da se ručno mijenjanje simbola zemlje mora obaviti “kod prvog zaustavljanja vozača u toj državi članici”, što se mora obaviti “na najbližem mogućem mjestu zaustavljanja na ili nakon granice”.
Sigurnost na cestama jedan je od glavnih ciljeva Uredbe (EZ) br. 561/2006 o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora, a tahograf je glavni alat za provjeru usklađenosti s tim odredbama.
U tom kontekstu, poštivanje obveze ručnog ulaska na granične prijelaze ni u kojem slučaju ne smije ugroziti obveze sigurnosti cestovnog prometa i zahtjeve propisane zakonima EU i nacionalnim zakonodavstvom.
Stoga procjena onoga što predstavlja “najbliže moguće mjesto za zaustavljanje” mora u potpunosti uzeti u obzir sigurnosna pravila i ograničenja u prometu u trenutku kada vozač odluči gdje će se zaustaviti u tu svrhu.
Posebno treba uzeti u obzir mogući nedostatak raspoloživih parkirnih mjesta u pograničnim područjima, kako bi se izbjegli rizici stvaranja opasnih gužvi u takvim područjima.
Primjer 1: Traka za nuždu na cesti ne bi se trebala smatrati “mogućim mjestom za zaustavljanje” isključivo u svrhu ispunjavanja ove odredbe, jer bi to najvjerojatnije predstavljalo kršenje zahtjeva za sigurnost na cestama, kao što su nacionalna prometna pravila .
Primjer 2: Nakon što je prešao granicu, vozač vidi da je traka za usporavanje do prvog parkirnog područja blokirana i/ili je parking već u punom kapacitetu.
U ovoj situaciji vozač ima dvije mogućnosti: ili povećati gužvu na traci za usporavanje ili nastaviti svoju rutu.
Ako prva opcija ugrožava sigurnost na cestama (osobito za vozila iza), takvo zakrčeno parkiralište ne bi se trebalo smatrati “mogućim mjestom za zaustavljanje” u smislu Uredbe (EU) br. 165/2014.
Vozač treba odabrati drugu opciju i nastaviti svoju rutu do sljedećeg mogućeg mjesta zaustavljanja. Posljedično, isto parkiralište može biti „najbliže moguće mjesto za zaustavljanje“ za jednog vozača, ali ne i za drugoga.
IZVOR: transport.ec
