Profesionalni vozači su sudionici u prometu koji najviše od svih sudionika poštuju i razumiju zakonske propise, vrlo često rade pod pritiskom rokova dostave robe. Možda su zbog toga češće umorni od ostalih sudionika u prometu.
Ali nikako ne možemo generalizirati da su samo profesionalni vozači umorni, jer ne postoje znanstveno utvrđene činjenice da su manje ili više umorni od vozača osobnih vozila kojima nitko ne kontrolira koliko su sati proveli za volanom, dali su radili odmore između vožnji i što su radili prije nego što su sjeli za upravljač.
Više nego smiješni su natpisi da vozači nakon svog posla odlaze raditi na crno kod drugih poslodavaca. Velika većina tih ljudi je na terenu i nisu kod kuće već u svojim kabinama nakon odrađene vožnje. Oni koji dolaze svojim kućama i imaju tzv. dnevne poslove mogu raditi kod kuće isto što i svi ostali ljudi, ali ako idu raditi (voziti) negdje moraju to zabilježiti tahografom.
Za profesionalne vozače kontrole su obavezne i bilježe se pomoću tahografa. Kontrole zapisa tahografa nisu rijetke nego vrlo česte. Također postoji zakonska obaveza čuvanja zapisa tahografa od 2 godine pa se ti zapisi mogu naknadno kontrolirati.
Uredbom EU br. 561/2006 zakonski su definirana radna vremena i odmori vozača, vjerujemo da se većina profesionalnih vozača drži toga, iznimaka ima kao i svakom drugom poslu.
No te iznimke na kraju mogu biti jako skupe za same vozače i tvrtke u kojima rade, jer kazne za ne pridržavanje radnih vremena i obaveznih odmora nisu male.
Umjesto pozivanja na rigoroznije mjere kažnjavanja trebalo bi razmisliti o uvođenju zabrane utovara i istovara robe od strane profesionalnih vozača.
Takve zabrane uvele su Španjolska i Portugal s tenzijom širenja na ostatak Europe. Cilj te zabrane je rasterećivanje vozača i mogućnost odmora za vrijeme manipulativnih radnji s robom.
Radi se o tome da se vozače prisiljava na vršenje istovara i utovara od strane primatelja robe. Umjesto da se vozači odmore nakon puta prisiljeni vršiti istovare – istovare u pogotovo u velikim skladištima robe.
Profesionalni vozači nisu ničiji skladišni djelatnici i takva praksa bi se trebala zabraniti. Što bi opet dovelo do smanjenja umora i naravno fokusiranje vozača na njihovu primarnu zadaću a to je prijevoz robe i sigurnost na cesti kako za sebe tako i za sve ostale sudionike u prometu.
Niz tvrdnji i informacija koje se iznose o uzrocima prometnih nesreća i povezanosti vozača teretnih vozila s korištenjem mobitela, gledanjem sadržaja za odrasle te uporabom tempomata.
Treba istaknuti da se članci koji sadrže takve tvrdnje i pretpostavke koje nisu nužno utemeljene na činjenicama, služe u samo u svrhu špekulacija koje idu samo na ruku što većeg plasiranja sadržaja a bez ikakvih provjera.
Velika većina svih profesionalnih i vozača amatera nažalost koriste mobilne uređaje tijekom vožnje, tako da se ne može govoriti samo o profesionalnim vozačima.
Etiketiranje profesionalnih vozača i pretvarajući ih u nekakve seksualne manijake na kotačima čak je na neki način uvrjedljivo i omalovažavajuće. Također se radi o pretpostavkama koje nisu znanstveno potkrijepljene.
Korištenje tempomata tijekom vožnje nije zakonom zabranjeno, treba napomenuti da sada već jako puno osobnih vozila također ima ugrađene tempomate. Koji se također aktivno koriste i nitko od toga ne radi problem.
Oprečno mišljenju vozači kamiona nisu ljubitelji tempomata, svatko tko je ikada vozio kamion zna da tempomat ne funkcionira uvijek i ne može se svuda voziti s tempomatom.
Tako da voziti kamion nije samo uključimo tempomat i gotovo.
Sistem automatskog kočenja i upozoravanja još uvijek ima manji dio kamiona, ali isto tako taj sistem već imaju i osobni automobili. Korištenje takvih sistema je poželjno ali se ne možete u potpunosti osloniti na njih. Tako da se to ne može dovoditi u povezanost s prometnim nesrećama, već baš suprotno takvi sistemi služe za smanjenje prometnih nesreća.
Stavljanje kamione u nekakav mod autopilota
Takvi sistemi tek su u fazi ispitivanja i ne voze po Hrvatskoj.
Natpisi da vozači uključe taj „mod“ i rade što žele ili odu u zadnji dio kabine samo su odraz ne znanja i možda gledanja nekakvih američkih filmova gdje kamioni imaju ogromne kabine s kuhinjama i kupaonicama.
Vozač europskog kamiona kada okrene glavu i pogleda unatrag može vidjeti samo zid kabine koji je udaljen od njegovog sjedećeg mjesta nekih šezdesetak centimetara.
Svaki profesionalni vozač svjestan je da micanjem ruke s volana dovodi u opasnost najprije sebe pa onda i ostale sudionike u prometu.
Ne možemo tvrditi da nema nemarnih vozača koji izvode svašta, ali sigurni smo da su takvi vozači u velikoj manjini i većinom su zalutali u tu profesiju privučeni „velikim zaradama“.
Isto tako moramo napomenuti da vozači amateri rade to isto, ne svi. Ali ima ih dosta i to se vidi kada se vozite u kabini kamiona.
Stoga se ne može samo profesionalne vozače označavati kao nekakve potencijalne neodgovorne moguće ubojice na cestama.
Prije bi se moglo reći da su profesionalni vozači ljudi koji paze na vas u prometu.
Ovaj osvrt na huškačke članke po pojedinim portalima koji vrve poluistinama i polu provjerenim informacijama nije napisan u cilju vrijeđanja ili omalovažavanja nikoga.
Samo smo željeli razjasniti neke stvari i iznijeti svoje mišljenje.
Ipak oni koji svakodnevno žive tim životom znaju mnogo više o toj problematici, ali na žalost nas nije nitko ništa pitao samo se je bacalo drvlje i kamenje.
Refrence:
jutarnji.hr
kam-bus.info
dnevno.hr
