Prema Zakonu o radu, radnik ima pravo na 4 tjedna plaćenoga godišnjeg odmora godišnje. Riječ je, međutim, samo o zakonskom minimumu – broj dana godišnjeg odmora ovisi o dogovoru između radnika i poslodavca, bilo individualnom kroz ugovor o radu, ili kolektivnom kroz kolektivni ugovor.
Poslodavac mora omogućiti radniku korištenje plaćenoga godišnjeg odmora. Radnik se prava na godišnji odmor ne može odreći.
Godišnji odmor određuje se za kalendarsku godinu.
Ako radni odnos nije trajao cijelu godinu, broj dana određuje se razmjerno prema broju mjeseci za vrijeme kojih je radnik radio u toj godini.
Raspored korištenja godišnjeg odmora određuje poslodavac, najkasnije do 30. lipnja, a o trajanju i razdoblju korištenja mora obavijestiti radnike najmanje 15 dana prije nego što započne njihov godišnji odmor.
Iako imaju pravo samostalno odrediti ovaj raspored, poslodavci nerijetko dijelom uzimaju u obzir želje radnika. Pravo na sudjelovanje radnika u kreiranju rasporeda godišnjih odmora može se i dodatno utvrditi odredbama kolektivnog ugovora.
Kada se radnik prvi puta zaposli kod nekog poslodavca, pravo na godišnji odmor može koristiti tek nakon šest mjeseci neprekinutog rada.
To ne znači da za prvih šest mjeseci rada radnik nema pravo na godišnji odmor, nego znači kako dane godišnjeg odmora koje u tom razdoblju stekne ne može koristiti prije isteka toga roka.
Ako to želi, poslodavac može odobriti korištenje godišnjeg odmora i prije isteka roka od šest mjeseci.
Dani godišnjeg odmora koji se ne iskoriste prije kraja godine mogu se prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu, ali se moraju iskoristiti prije 30. lipnja te godine.
Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna.
Naknada za godišnji odmor
Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu prema članku 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19).
Naknada plaće je određena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini radnikove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca i uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.
Pri utvrđivanju naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi:
osnovna plaća utvrđena ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom i sličnim aktima isplaćena u novcu ili naravi;
dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanima, rad noću i slično;
povećanje plaće za otežane uvjete rada;
minuli rad;
stimulativni dio plaće ako je utvrđen kao nagrada za ostvarivanje većih rezultata rada s čijim kriterijima za utvrđivanje je zaposlenik unaprijed upoznat.
Sve ostale neoporezive ili oporezive isplate koje ne predstavljaju plaću za rad kao što su dnevnice , prijevoz s posla i na posao, jubilarne nagrade, prigodne nagrade, potpore za bolovanje, materijalna su prava radnika i ne čine sastavni dio plaće radnike te ne mogu biti dio prosjeka na temelju kojeg se utvrđuje naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora.
Prema članku 79. stavak 2 Zakona o radu, u trajanje godišnjeg odmora se ne uračunavaju:
blagdani i neradni dani određeni zakonom;
razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik;
dani plaćenog dopusta.
Godišnji odmor za vrijeme otkaznog roka
Otkazni rok teče i za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio od obveze rada (osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno).
Poslodavac može radniku odobriti korištenje godišnjeg odmora unutar otkaznog roka, a da to ne utječe na tijek otkaznog roka.
Pritom, godišnji odmor ne produljuje tijek otkaznog roka pa postoji mogućnost da otkazni rok istekne dok je radnik na godišnjem odmoru, a prije nego li radnik iskoristi cijeli godišnji odmor.
U tom slučaju poslodavac neće produžiti otkazni rok za onoliko dana koliko je radniku još ostalo, već će mu za preostale dane godišnjeg odmora isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
Odricanje od prava na godišnji odmor
Radnik ne može od poslodavca tražiti da mu umjesto korištenja godišnjeg odmora isplati naknadu.
No, ako poslodavac s radnikom sklopi sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, tada će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kn, što se ujedno smatra jednim od najtežih prekršaja poslodavaca.
Za navedeni prekršaj kaznit će poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kn.
Pravo na godišnji odmor je pravo kojeg se radnik ne može odreći.
